|
bio si najbolji od svih. kada sam negdje prije ljeta odlučila da se do božića nešto mora promijeniti i to nešto veliko za mene, pogledao si me i odvukao u ledenu vodu. "hej, ljeto je pravo vrijeme za kovanje božićnih planova " prvo kupanje u moru..sada izgleda daleko isto kao što je tada izgledao božić tvoj je smijeh skrivao izvjesnu količinu razočaranja što ću ti ja- ovako još jednu zimu..nisam imala dobre izglede ... još si uvijek najbolji..meni ali sada kada to izgovorim zvuči nekako strano i ne, ti ne vjeruješ i nije to to, ono nešto do božića se ništa nije promijenilo, baš ništa neke se odluke ne daju isplanirati; to svi znamo; samo što neki još vjeruju..u svakakve gluposti nazvao si sinoć; "hej,još nije božić, imaš još vremena" ..i malo sreće u tvom smijehu ili mi se samo tako učinilo pa hajde, ako je moja " nevolja" nekome sreća - a pogotovo Tebi, neka mi bude s tobom ću ionako ispratiti još jednu staru, sagledati je nerealno, iskovati sulude planove za novu, u ljeto misliti o božiću a oko božića shvatiti da je sve ostalo na istoj točki i vrijedi li isto željeti sve dok se ne ostvari? ili odustati ,poželjeti nešto novo? a tko zna gdje ćemo biti mi, najbolji jedno drugome, u to vrijeme.. |
|
molim te, primi me jače.. poslušan si. dok te osjećam više , sigurnost se razlijeva mojim bićem. polako, sasvim polako opušta se svaki mišić moga tijela. kao poslije snažne zime ukočenost nestaje i sada me preplavljuje ugoda, polako, tako da stignem osjetiti kako se svaki djelić mene oslobađa iz tog leda. tvoje su ruke nespretne i ne znaju gdje da se smjeste. lutaju... kada uhvatiš moj pogled,tvoje me oči pitaju kako dalje. smješim se dok šutim. spuštaš pogled preko mene i poznaješ me dovoljno da znaš kako na tom mjestu ne možeš nikada pogriješiti. da, baš na tom mjestu.. iako želim ne mogu se sakriti da me tražiš još samo trenutak dulje, to volim. u trenutku, znam da ništa nije važnije, sada, ovdje, od nas, od tvoje topline koja topi moje ledenjake |
|
nakon posla sam bila umorna i imala sam žuljeve od loše reklamiranih "mekanih balerinka" ;to su one jaako udobne " kao da si bos" cipele. čista zabluda. na brzinu podgrijani ručak i novine. usisavanje i cedevita. oblačim te jedne hlače iako znam da svaki put kada sjednem otpušta se butun..još jedna zabluda. vani puše i prvi put nakon ljeta oblačim jaknu, još se nadam da ljeto nije gotovo, to je samo privremeno. obeshrabruju me hrpe nabacinih drva ispred svakog drugog ulaza u ulici i zvuk cirkulara. jesen je to..i nema zablude. sjedamo na kavu iako ja pijem kakao a neki drugi čaj ili cedevitu od limuna. kasno je za kavu a nekako prerano za piće. taman za kakao. pričamo bezveze; o ribama o palačinkama i kako je jučer padala kiša. i još pričamo što bi radili da možemo birati. djeca smo. idemo doma, meni se neda ali znam da ipak idemo. ja sam dijete. ne želim ništa u tom trenutku. ali ipak bilo bi lijepo... |
|
nekada si bila njegova.. možda si bila samo svoja ali svi su govorili ; ona je njegova. govorili su to nježno dok im je lice cijelo bilo obasjano nekom blagošću. nisam razumijela. pitala sam se kako se do dogodi, kada to netko postane nečiji, i kako to ovaj prvi postigne. nisam još shvaćala da se ljudi nekada sasvim dobrovoljno i bez opiranja daju. kako se rastanu jednom kada te on više ne želi. vrati te kao da si posuđena roba? zahvali se i okrene ti leđa dok ti gledaš kako se tvoj svijet udaljuje od tebe i pretvara u sve manju točkicu na hotizontu.. a onda nestane i nebo je proguta , više ne možeš pratiti njeno kretanje. utopi se u beskraju. on nije imao hrabrosti za to. poželio te vratiti ali bio je kukavica. pa si ti morala biti hrabra. ne može se sakriti daljina , pogotovo ako ležiš pored nekoga, tijelom uz tijelo. daljina je rasla a rasla je i tvoja spoznaja da više nisi njegova. nakon toga vrijeme nije postojalo, postojale su samo minute koje je brojao bol. danas sam te gledala tako da ti to nisi mogla primjetiti. čini mi se da si sretna. imaš opet nekoga svog i njih, svoje male anđele. tako te volim vidjeti jaku. |
|
NEKE SE POBEDE DOBIJAJU NA JURIŠ prije dva dana zazvonio je mobitel kada sam ugledala tvoje ime na displeju već sam znala da ću pobijeći iako je u onome što sam rekla bilo pola istine onaj drugi dio laži smislila sam samo zato jer se bojim ti si zazvučao tužno dok si govorio da je u redu i neka se javim meni treba vrijeme da isplaniram i razmotrim sve moguće razvoje situacije svaku novu osobu koja mi se pokuša približiti odbijem već nekako i sama sebi sam smiješna i prozirna dok izmišljam uvijek nove razloge i izgovore kojima se ograđujem od svijeta koji ne poznajem u biti jedino od svijeta koji mi se želi izravno približiti meni kao osobi na kraju znam da nisu sve pobjede samo za mene čuvane a da nisu svi neuspjesi izgubljene bitke sutra ću ja biti ime na tvom displeju nemam što izgubiti ionako je previše tužnih ljudi na tvom licu želim osmijeh pa i ako ne bude išlo barem se neću pitati što bi bilo da je bilo.. |
|
znam da ti nemaš nikakve veze sa tim pa ipak ne razumijem.. uopće se više ne sjećam kako su izgledali susreti koje sam nekada mogla prepričati do najmanje sitnice do gotovo svake izgovorene riječi učinjene geste svakog pogleda i svakog baš dodira još samo jedan dokaz da vrijeme djeluje.. ispire polako ali temeljito sve sitne zakutke moga sjećanja svjesno ili nesvjesno..to više nije pitanje već znanost na početku godine odselila sam se iz starog kvarta jer mi se pružila izvrsna prilika iako se na kraju pokazalo da i nije bila baš blistava drago mi je svejedno što sam izašla iz svijeta koji me svakodnevno gušio i zatvarao u kutiju moje prošlosti ..prošlost treba u najmanju ruku izvlačiti na površinu svakih nekoliko godina jer ljudi su krajnosti sklone zaboravu ili pak nemogućnosti da se otrgnu prošlim životima.. toliko je prošlo otprilike i od našeg zadnjeg susreta mislim dovoljno da me ne povuče natrag a taman da te zaželim znam cijeli scenarij i tvoja pitanja ..kako si ...jesi li sretna ljubičice..jesi li se zaljubila..voliš li novi posao..i na kraju sumnjičavi pogled ..jesi li ti to lakša nego na početku godine..a ja ..ista sam stagniram već godinama..i znam da ne vjeruješ ali svejedno se smiješ razotkrivaš me polako i tako da uopće ne primjećujem da sam otišla predaleko da sam ti rekla i ono što sam namjeravala sakriti ne brinem ti mene želiš samo za sebe ne želiš me dijeliti i to mi daje sigurnost prošlo je previše vremena..jedna zima jedno proljeće i ljeto je već na kraju..pusti mjeseci..ništa se nije bitno promijenilo pitam te..hoću li ikada postići to što čeznem..ti..pusti ga neka napravi svoje..vjeruj ..i nakraju opusti se ne stoje ti te zabrinute bore..pogotovo ne uz sunčane pjegice ..ne večeras |
|
dobar osjećaj..jaaako dobar..dok mi se tvoje oči smiju postaje mi jasno..ti ništa ne činiš.. sada kada te znam , smatram dovoljno, vidim da sva tvoja čar i tvoja vrijednost leži u tvojoj nesvjesnosti ti sebe ne poimaš. ne znaš da si lijep, dobar, ne znaš da te ljudi promatraju i zbog čega te promatraju, ništa ne radiš da te zavole, ti si ono što jesi i sve što radiš toliko je neiskvareno i upravo djetinje iskreno.. što li će tebe jednom pokvariti, voljeni.. što li je tebe sačuvalo od svijeta, čak do sada.. koliko ću još u tebi uživati i što onda kada bude kraj.. ..a možda kraja nema?! |
|
postoji tajna vještina..biti jedno za drugo......... |
|
proljeće me uvijek iznova uhvati nespremnu, prenaviknutu na zimu i sivilo, na kratke dane.. rastuži me. ne znam točno zašto. sva ta ljepota, boje, svjetlost.. ovog su se proljeća neki od mojih prijatelja zaljubili. nakon više godina opet otkrivaju da mogu letjeti iako nemaju krila i otkriti neslućene dubine. ljubav.. neki od njih shvatili su da i najgori strahovi u proljeće nisu tako strašni. jedna me osoba želi vidjeti sretnu i to mi govori. trudim se podijeliti sa njom tu strast ( priznajući samoj sebi da dobro glumim ! ) cijenim to i volim ga zbog toga. u nečiji je život ušao netko nov, netko čiji će život oni pratiti od prvog dana. oči su im ispunjene divljenjem i neizmjernom ljubavlju. dijete.. i znam da nemam pravo da me proljeće boli. možda je to samo zato jer me nitko nije pripremio na činjenicu da je život uistinu vrijedan i da je čudo. preboliti ću i tu bol.. opet ću voljeti ljeto i kasne dane samo se nadam da nisam jedina koja ne voli početak proljeća |
|
... samo vrijeme. Priznajem da me plaši, odbacuje me na dvije suprotne obale ovisno o vjetru koji me nosi. Plašim se prolaznosti i svih izgubljenih bitaka, odživljenih dana kojih se po ničemu više ne sjećam, dana bez pečata...plašim se veličine ispred sebe i neizvjesnosti u koju je obučen svaki dan budućnosti.. |
| < | prosinac, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv